Постови

Приказују се постови за јануар, 2016

Današnja lekcija

Слика

Ostavih trag

Danas, na stazi, sam pronašla samo sebe, jer sam samo sebe i pošla da tražim... Nažalost, pasa za družbu, ovog puta nije bilo. https://www.youtube.com/watch?v=44tnJWI9Gm4

Opirem se;

Već dugo se opirem ali od čega bežim - nisam sigurna. Nagađam; i to je ono što me najviše izluđuje, što nabadam, u mraku, svom sopstvenom ili u ovom ogromnom državnom, nisam sigurna. Ali se grčevito držim knjiga; knjige su me spasile od mene same - sprovela sam vlastitu biblioterapiju, bila sam i terapeut i pacijent, bez zvaničnih lekova jer ih isuviše dobro poznajem. Lekove treba zabraniti! Uvesti hranu treba, sočnu i mirisnu, i šetnju. Po planini umesto dosadnih tura po dosadnim prljavim gradovima... Biće dobre i prašnjave ulice, za početak, treba se navići na vazduh. I navući, kao na  jutarnju kafu. ... Znam da nikom nije stalo da mi oduzme knjige, pisanu reč, i moj unutrašnji govor... Alles geht weiter. -------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Izašla sam na stazu; samo sam izašla. “I am young. My ears hear promises, my mind is power, my eyes see dreams, my thoughts are high and my body is

Neugier

Слика
Mačke vrlo lako upadaju u paniku; ume da ih izludi svaki šuškavi papir, svaki nagli pokret. Kao usamljenice, stalno moraju biti na oprezu i spremne da umaknu. Iza svakog grma koji deluje bezazleno, iza svakog kućnog ugla možda vreba neprijatelj. U njima je samo jedno jače od tog nepoverenja i opreza, a to je radoznalost.

Moj zid

"Ne znam zašto to radim, na to me goni gotovo unutrašnja prinuda. Možda se plašim da bih, ako bih mogla i drukčije, postepeno prestala da budem čovek, pa bih prljava i smrdljiva puzala okolo i ispuštala nerazumljive glasove. Ne da se plašim da postanem životinja, to ne bi bilo tako rđavo, ali čovek nikad ne može da postane životinja. Mimo životinje on se ruši u ponor. Ne želim da me to zadesi. U poslednje vreme me od toga spopada veliki strah i taj strah mi omogućuje da pišem moj izveštaj. Kad budem dospela do kraja, dobro ću ga sakriti i zaboraviti. Ne želim da ga jednom pronađe tuđinac u koga ih mogla da se pretvorim. Učiniću sve da izbegnem taj preobražaj, ali nisam dovoljno umišljena da čvrsto verujem kako mene ne bi moglo snaći ono što se dogodilo tolikim ljudima pre mene."  Marlen Haushofer Zid   Nojzac 2009.