Život
Sranje je puno navika. Jednu naviku zameniš drugom. Velika navika je puna manjih navika. Male navike su delići slagalice velike navike. Probudiš se ujutru na zvonjavu, gledaš malo u plafon pa ustaneš. U pidžami, ako imaš sreće, izbaciš ono malo pepela od juče i staviš drvo u peć i papir ispod njega, i kad kresneš šibicu ona odmah upali onaj papir a i drvo. Uskoro napraviš sebi lončić kafe koju slatko piješ - to je bogovski napitak. Dostojan i tebe. Uživaj u gutljajima. Male navike moraš dakle da čuvaš kao decu; o da, i tuđu i svoju! Ako padnu, ti si kriv; ako se udare igračkom koju sami tresu - ti si krivac, ako ne jedu kad treba - ti si kriv; pogodi ko je kriv ako ih još pogodi zalutala lopta u glavu - ... Pogodi ko će biti kriv ako one umru; u najstrašnijim mukama podrazumeva se. Male navike moraš da učiš da plivaju, da im govoriš da su lepe; da ih zalivaš svakog dana. Ne smeš da ih pustiš da ih vaspitava ulica; ko je još video da je asfalt uradio nešto dobro?