Savet
Na sinoćnjem trčanju mi je mačka pokazala šta da radim; crna, graciozna. Izdvojila se iz mraka koji nas je obe okruživao. I odnela delić mog mraka sa sobom, to sam razumela. Osmotrila me je, sa nogom u vazduhu, spremna na brz pokret. Nisam se pomerala. Pustila sam da mi se misli nadovezuju na prisustvo nas dve, čoveka i životinje, ženskog roda. Razmenjivale smo suštinu. Prvi pokret je napravila ona; gipko telo je savila u krug, okružujući me, i držeći me na oku. A zatim, uverivši se da sam bezazlena tako mirna nastavila je napred. Posmatrala sam je. Mlada je. Došavši do ugla kuće, pogledala me je još jednom. Svetle oči su joj razbijale mrak i tad mi je bio vrlo jasan savet koji mi je dala. Suštinom njenog mačijeg bića ka okolnom vazduhu što ga trenutno delimo. Ostani svoja.