Senka

Danas je bio peti dan otkako sam počela da trčim svako jutro. Lagan tempo, ali brza muzika. Obavezno istezanje.
Cilj sam postavila na 3 km, ali uvek napravim više; trčim dok mi ne zazvoni u ušima "You have reached your goal."...

I onda nastavim.

Ovo sam već jednom pokušala i to 2015. na početku staža. Ali se nisam dobro istezala i forsirala sam se, kolena su me bolela kao i prepone. Nisam pazila ni na dužinu koraka niti na kilometražu, verovatno ni na hidrataciju i ko zna na šta sve - samo sam trčala.
Ali to me je obeshrabrilo samo u tome da pravilno rasporedim trening da bih pravilno uživala.

Ali sam sada spremnija, ili se barem tako osećam.  Plan je da se držim ispod 5 km i da ne pravim nikakve pauze.






Na trećem kilometru, i nijednog pokretnog bića u blizini, su misli počele da mi se komešaju, disanje mi se pretvaralo polako u haos, a mozak polako grebuckao da stanem jer me ionako niko ni ne vidi... Ali noge su radile! Zbog tog rada nogu sam potražila spas u okolini. Spazila malenog insekta koji je počeo panično da leti ispred mene u visini mojih kolena. Pretpostavljam da sam ga uznemirila dok je bezbrižno stajao na viskoj travi koja je rasla oko staze.
Gubila bih ga iz vida tu i tamo, išao je i levo i desno, ali ipak, senku sam mu jasno videla na beloj ravnoj stazi. Pratila sam tu senku.

Onda sam začula magične reči sa mog aparata. 3 km bez pauze. I staza je bila pri kraju.

Razgledajući okolinu i hvatajući dah bilo mi je jasno da ću premašiti svoj cilj ako se budem vratila istim putem.
Okrenula sam se i uradila tako.

You have reached your goal for today. 

Коментари

Популарни постови са овог блога

Suncokret

Reči upućene društvu

Krug