High five

Volim da trčim uveče.
Ne volim kad srećem ljude jer tad šetaju po sred ulice. A ja ne mogu trotoarom jer ili ga nema ili ga ima ali je ili zarastao ili pun rupa. U sva tri slučaja mogućost povrede je ogromna i stoga nikad ne idem trotoarom uveče.
Trčim ulicom.
Posle 5km mi se čini da mogu večno da trčim.

Misli mi se razbistre i samo teku, kao vodopad. Snažno udaraju ispod skalpa. Rađaju se ideje i zamisli.

Ali, pozdravim drveće kad prođem pored nekog; znate, vidim drvo, njegovu krošnju koja se širi preko ulice. Poželim da ga pozdravim i bacim jedan high five najbližem listu.
Zato što volim drveće. I svi treba da poštujemo te neme posmatrače. 

Коментари

Популарни постови са овог блога

Suncokret

Reči upućene društvu

Krug