Već dugo se opirem ali od čega bežim - nisam sigurna. Nagađam; i to je ono što me najviše izluđuje, što nabadam, u mraku, svom sopstvenom ili u ovom ogromnom državnom, nisam sigurna. Ali se grčevito držim knjiga; knjige su me spasile od mene same - sprovela sam vlastitu biblioterapiju, bila sam i terapeut i pacijent, bez zvaničnih lekova jer ih isuviše dobro poznajem. Lekove treba zabraniti! Uvesti hranu treba, sočnu i mirisnu, i šetnju. Po planini umesto dosadnih tura po dosadnim prljavim gradovima... Biće dobre i prašnjave ulice, za početak, treba se navići na vazduh. I navući, kao na jutarnju kafu. ... Znam da nikom nije stalo da mi oduzme knjige, pisanu reč, i moj unutrašnji govor... Alles geht weiter. -------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Izašla sam na stazu; samo sam izašla. “I am young. My ears hear promises, my mind is power, my eyes see dreams, my thoughts are high and my...