Novi redak

Dakle, moje iskustvo mi je reklo da sam ja mnogo očekivala na početku od Drugih; i onda bih se strašno razočarala kad bih uvidela da nisu ono što sam ja očekivala.
Dakle, prvi korak mi je bio da se nateram da ništa ne očekujem jer Drugi ne znaju da mi čitaju misli pa da znaju kako treba da se ponašaju kad sam ja u blizini, a onda sam shvatila da ni ja ne znam njima da čitam misli pa mi je to pomoglo da prihvatim tu situaciju i krenem dalje.  Da učim kako da komuniciram.

Zatim sam shvatila da mi non stop neko nešto nameće i zbog toga se nisam osećala dobro u svojoj koži.
Isključila sam ceo svet zbog toga - svoje na prvom, medije na drugom mestu i tako dalje. I okrenula sam se knjigama i muzici jer mi je taj svet nekako nezavršen, i nesavršen.  

Nastavila sam da pišem dnevnik, i on je deo mene i toga što sam; papir stvarno sve trpi. Onda sam počela da trčim pa mogu da kažem da i tlo sve trpi, trčim inače kao životinja, ponesem samo svoje raštrkane misli.  :)


Zbog svega toga, želim Druge upravo onakve kakvi oni jesu zato što su nešto novo tj. nešto su što nisam ja. :)

Коментари

Популарни постови са овог блога

Suncokret

Reči upućene društvu

Krug